POPUP 1

Valentina Grubačević, Strukture komunikacije

13. – 17.4. 2012.

Ulica Hrvatske republike 19c

 

 

Izložba pod nazivom Strukture komunikacije pokušava vizualizirati više vrsta komunikacija između ljudi, likova iz priče i međusobnog suodnosa prostora u kojem se nalaze. To je spoj ideje i imaginacije prema  perspektivi gledanja o strukturama komunikacija.  Vizualizirajući zamisao o samom postojanju  prostora u kojem se nalaze valovi, energije i frekvencije u korelaciji s ljudskom  komunikacijom (realnom ili virtualnom), otvara nam prostor za razmišljanje. Kako bi vizualno izgledale takve komunikacije? Odgovor možemo pronaći u grafičkim instalacijama načinjenim u tehnikama bakropisa i soft skulpture koje pokušavaju vizualizirati protok, razmjenu i transformaciju komunikacije. Gledatelji su pozvani da sami interveniraju u djela jer se ujedno radi o taktilnim  instalacijama  koje vise ili stoje u prostoru. Autorica se igra grafičkim crtežom ponavljajući ga na sašivenim soft skulpturama i papiru. Jedan rad  je kružna grafička instalacija koja prelazi iz medija papira i bakropisnog 2D crteža, u medij pune soft skulpture 3D grafičkog crteža. Dok drugi rad kolerira s lutkarstvom i pokušava komunicirati izvučen iz konteksta jedne priče. 

 

Intervju vodila Katarina Horvat

 

Kako to da si ti odabrana kao prva koja će napraviti iskorak u POPUP projektu?

Jednostavno jer sam, od više predloženih, prva prihvatila imati izložbu. Radi se o tome da se željelo pokazati radove mladih, tek diplomiranih umjetnika, koji imaju što konkretno pokazati od svojih radova, ujedno i diplomskih radova. Nakon nešto razmatranja, shvatili smo kako bi ja mogla u bržem roku ostvariti izložbu, i tako je došlo do toga da ja „probijam led” i budem prva u nizu POPUP projekata, kojih će zasigurno biti mnogo.

Zašto je naziv izložbe „Strukture komunikacije”?

„Strukture komunikacije” je ujedno i naziv moga diplomskog rada na kojem sam diplomirala u listopadu prošle godine. Sam naziv je proizašao iz perioda istraživanja o tome kako konkretno nazvati rad i kako rezimirati ono što zapravo želim reći radom. Istraživala sam vrste komunikacije, ponajviše one virtualne i to sam vizualizirala u svoj rad i grafičkim tehnikama kojima se bavim. Na koncu je najprikladniji naziv za to bio „Strukture komunikacije” pa je izložba dobila takav naziv, jer se upravo o tome i radi. Komunikacijom na mnoštvo načina.

Što te inspiriralo na ovakav umjetnički pothvat?

Inspirirala su me pitanja vezana uz „nevidljivi svijet”, mikrosvijet, intuiciju, imaginaciju, alternativnu fiziku, virtualne komunikacije, prostor i komunikacije u tom prostoru u kojemu mi obitavamo. Mislim da je to proizašlo i iz osobne prirode, „veze na daljinu”, komunikacijom preko interneta, telekomunikacija. Razmišljanjima o tome kako bi ovaj svijet izgledao ako bi valovi i energije, unutarnje komunikacije prikazali vizualno, materijalno. S druge strane, komunikacije sam pokušala povezati kroz inspiraciju iz priče „Regoč”, Ivane Brlić- Mažuranić. Zanimali su me ti odnosi ljudi s velikim soft skulpturama, oblikovanih poput lutaka i ta međusobna komunikacija taktilnim medijem.

Koje si tehnike upotrebljavala pri izradi svojih radova?

Iako sam završila u smjeru nastavnice likovne kulture, moje usmjerenje je grafika i bavim se umjetnošću. Najčešće radove izrađujem u grafičkim tehnikama, iako ih i kombiniram s drugim medijima. Posljednjih par godina me zanimaju soft skulpture pa sam ih uspjela povezati s grafikom. Naime radi se o grafičkim tehnikama dubokog tiska, tj. bakropisa i suhe igle. Grafika je medij multiplikacije, u kojem postoji matrica na koju se određenim tehničkim postupcima stvara crtež i otiskivanjem na prešu stvara otisak. Recimo da je potreban dugotrajan proces izrade i same matrice i samoga otiska, jer nakon nacrtane zamisli najčešće nismo zadovoljni dobivenim rezultatom, pa se rade probni otisci i radu je potrebno puno vremena da se zgotovi. Za grafičku instalaciju “Strukture komunikacije” koja se sastoji od 14 različitih matrica, bio mi je potreban rad od čak i više od godinu dana. Na tkaninu sam otiskivala jer se kroz moje istraživanje, još na fakultetu, pokazala kao idealan medij za tehnike dubokog tiska i soft skulpture. Soft skulpture su napunjene ostacima stiropora, plastičnih vrećica i ostalih ne biorazgradivih materijala. Na neki način ti radovi se mogu nazvati i recikliranim radovima jer sam namjerno punila soft skulpture materijalima koje je netko odbacio, te ako bi ti materijali završili u prirodi, ostali bi tamo vječno, što je za moj pojam katastrofalno.

Je li ti ovo prva izložba i koliko dugo si se pripremala za nju?

Zapravo i nije, svoju prvu izložbu sam napravila u jednom stanu na 11. katu u Zagrebu, i bila je mnogo veća nego ova izložba koju sada imam. Svakako će mi ostati u lijepom sjećanju. Nisam do sada imala samostalnu izložbu ni u kakvoj galeriji, ali radim na tome. Za moju izložbu preko POPUP projekta sam se pripremala desetak dana, naravno uz pomoć svih kolega (a njih je mnogo) koji su bili ključni u organizaciji.

Koliki značaj ima ova izložba za tvoj privatni život, a što misliš koliki ima značaj za Grad?

Veliko značenje. Bitno mi je predstaviti svoj rad publici, pokušati otvoriti razmišljanje na određena pitanja vezana uz tematiku koju radim. Proširiti samo saznanje o tehnikama u kojima radim. Reći da postojim, da postoji projekt koji nešto pokušava napraviti za ovaj grad. Mislim da je bitno otvoriti sociološki kontekst postojećeg duha vremena. Svakako mislim da će građanima biti drago vidjeti da se njihov grad oživljava, budi, da se događa nešto novo i drukčije. Mislim da je to vrlo značajno, promovirati kulturu na ovakav način kao što POPUP projekt radi.

Što je tebi umjetnost?

Vječno pitanje. Umjetnost je nešto što djeluje na duh, nešto što djeluje na emocije, nešto što otvara pitanja, nešto što daje odgovore. Nešto što bi moglo unijeti promjenu u društvu i nešto što bi ukazalo na probleme društva. Nešto što je privlačno, osjetilno i doživljajno. Ili nešto što se nekada ne može opisati svakodnevnim jezikom.

Smatraš li da je gradu potrebno više ovakvih događanja?

Svakako. Živim u Osijeku već jako dugo tako da smatram kako bih mogla reći nekakvo mišljenje o životu u ovom gradu. Što se tiče kulturne scene, ne postoji nikakva alternativa mladim umjetnicima i njihova promocija. Mnogo ljudi ne zna, primjerice, da već dugi niz godina djeluje Umjetnička akademija u Osijeku, pogotovo likovni odsjek. Nema nikakva galerija ili prostor u kojem bi se studentski radovi mogli prezentirati gradu, a mislim da ima izuzetno kvalitetnih studenata. Meni je to osobno bio nedostatak dok sam studirala, jer nisam znala niti imala prilike saznati što je sve potrebno oko organizacije izložbe, oko toga kako izjasniti svoje radove, kako promovirati svoje radove.  Mislim da je i vječna činjenica to da su ljudi u gradu dosta letargični i da dosta “čekaju da netko drugi napravi nešto umjesto njih”. U razloge toga ne želim ulaziti, ali svakako mislim da POPUP daje jednu izvsnu ideju u koju će se moći involvirati i studenti i građani i svi ljudi koji žele sudjelovati u tome da ovaj grad zaživi na kulturnoj razini i uspije izvući mnoštvo događanja na ulice.

 

RADOVI / WORKS

IMG_5887-Edit.jpgIMG_5969-Edit.jpgIMG_5888-Edit.jpg4.jpgIMG_5885-Edit.jpgIMG_5898-Edit.jpgIMG_5886-Edit.jpgIMG_5945-Edit.jpgIMG_5910-Edit.jpgIMG_5937-Edit.jpgIMG_5940-Edit.jpgIMG_5932-Edit.jpg

 

OTVORENJE IZLOŽBE / EXHIBITION OPENING

IMG_5953-Edit.jpgIMG_6011-Edit.jpgIMG_6049-Edit.jpgIMG_6015-Edit.jpgIMG_5974-Edit.jpgIMG_5986-Edit.jpg14.jpgIMG_6039.jpgIMG_5988-Edit.jpgIMG_5859-Edit.jpgIMG_6000-Edit.jpg


 

  P O P U P