POPUPodbiennale

13. – 16.12.2012.

Esseker Centar

 

 

Koncept grupne izložbe odbiennale
Grupna izložba odbiennale u organizaciji i produkciji umjetničke organizacije POPUP rezultat je samoorganiziranja pretežno mlađe novonastale umjetničke scene.
Postav ove izložbe čine radovi nekih umjetnika koji su odbijeni na natječaju za sudjelovanje na Slavonskom biennalu, zatim radovi umjetnika koji uopće nisu željeli pristupiti natječaju  te radovi umjetnika koji svojim djelovanjem zastupaju proširivanje ustaljenih okvira na kojima se temelji percepcija suvremene umjetnosti i koji svojim djelovanjem podržavaju i vjeruju u principe od kojih polazi izložba odbiennale.
Odbiennale nije zamišljen samo kao još jedna izložba radova, već kao protest, gesta protiv ustaljenosti, uljuljanosti u sigurnost i strah od (ne)uspjeha i odbijanja. Sudjelujući u ovoj odbijeničnoj izložbi umjetnici odbijaju površnost načina na koji kulturne manifestacije, ne samo u gradu već i na širem slavonskom prostoru, funkcioniraju u svoj svojoj stereotipnosti, promičući umjetničko-kulturnu politiku koja za sadašnjošću zaostaje barem jedno stoljeće. Čini se da kultura ni na koji način nije bitna za zajednicu jer su i sami radnici u kulturi zaspali, uljuljkani u sigurnost poznatoga, ne primjećujući da je ozračje u kojemu  funkcioniraju već odavno postalo predvidljivo i ustajalo.
S naslovom koji jasno iskazuje nezadovoljstvo takvim stanjem, izložba odbiennale protestira sa svima onima koji s nama dijele stav o kulturno umjetničkom životu zajednice i koji priželjkuju jednu biennalnu izložbu kao problemsko-konceptualno i sustavno promatranje tekuće umjetničke produkcije. Postalo je (pre)očito da je došlo vrijeme za buđenje, vrijeme da kulturne manifestacije prestanu stagnirati i nazadovati, da se probude, ubrzaju i  konačno uhvate korak s energijom vremena i prostora u kojemu jesmo.

Eng.

odbiennale
*Odbijen /od'bɪen/ = Rejected

The group exhibition odbiennale, organized and produced by the POPUP art organization Osijek, stand as a result of the self-organizing of predominantly younger newly-formed art scene.
The exhibited collection consists of the works of some of the artists whose application for the Biennale of Slavonia had been rejected, the works of artists who did not wish to participate in the biennale at all, and the works of artists who, through their work, promote the expanding of conventional frames which form the basis for the perception of contemporary art, and who, through their work, support and show belief in the principles at the basis of the odbiennale exhibition.
Odbiennale was not imagined as just another exhibition of works, but as a protest, a gesture aimed against the establishment, the lull of safety, and fear of success/failure and rejection. By participating in this rejected exhibition the artists are rejecting the perfunctoriness of the methodology by which cultural events, not only in the city, but in the wider area of Slavonia as well, function within stereotypes, promoting the politics of art of culture which are lagging behind contemporary times by at least a century.
Culture, it seems, does not matter for the community in any way because the very workforce of culture seems to have fallen asleep lulled in the safety of the familiar, neglecting the fact that the environment in which the function has long since become predictable and stale.
With a title that clearly reflects the discontent with the status quo, the odbiennale exhibition stands in protest with all those who share with us this attitude towards the cultural and artistic life of the community, and who hunger for a biennale exhibition as a problematical, conceptual, and systematic contemplation of current artistic production. It has become (too) obvious that the time to awaken is upon us, and that it is past time for the cultural events to stop stagnating and regressing, to wake up, get moving, and finally keep pace with the energy of the time and space we find ourselves in.

Popis izlagača:

Jelena Kovačević, Marko Pašalić, Tihomir Matijević, Dražen Budimir, Andrea Zrno, Josip Kaniža, Mario Matoković, Margareta Lekić, Vladimir Frelih, Marko Marković, Mario Kolarić, Zoran Pavelić, Ana Petrović, Josip Brandis, Ana Sladetić, Matija Drozdek, Slađana Zubić, Robert Fišer, Zlatko Kozina, Domagoj Sušac, Ivan Šeremet, Mario Čaušić, Krunoslav Dundović, Andrej Mirčev, Tamara Meščić i Matej Knežević

 

 

Prvi Slavonski biennale, tada pod nazivom Biennale Slavonaca, održan je 1968. godine. Tek sada, nakon više od četiri desetljeća, umjetnici prvi put organiziraju paralelnu, protestnu izložbu, tzv. bijenale odbijenih, a sama činjenica da se tako nešto uopće moglo dogoditi, da se umjetnici samoorganiziraju i kritički istupe protiv institucije, predstavlja bitnu razliku u odnosu na dosadašnje okolnosti i odnose unutar lokalne umjetničke scene. Problem u funkcioniranju institucije lokalnog bijenala koji umjetnici uočavaju i poistovjećuju sa širim problemom kulturnih praksi je neosporan i potrebno ga je rješavati. Nameću se brojna, vrlo očita pitanja. Ako su sami umjetnici nezadovoljni stanjem u kulturi i uvjetima u kojima se umjetnost od strane institucija valorizira i posreduje, kome bi njihovo nezadovoljstvo trebalo biti upućeno? Ako su nezainteresirani za sudjelovanje u jednoj kulturnoj manifestaciji koja bi trebala zastupati i podržavati njihov rad, kome je onda takva manifestacija uopće namijenjena i u čemu je njezina uloga, čime opravdava svoje postojanje? Zašto je suvremena umjetnost u lokalnim okvirima najčešće prepuštena nezavisnim inicijativama i akcijama pojedinaca, a nije zastupljena promišljenom kulturnom politikom, te čiji bi bio zadatak sudjelovati u njezinu osmišljavanju? Hoće li se itko od radnika u kulturi i nositelja kulturne politike osjećati pozvanim na dijalog?Ova i brojna druga pitanja iščitavaju se iz protestne geste Odbiennala. Odbiennale koristi format izložbe kao oruđe institucionalne kritike kako bi ukazao na brojnost umjetničkih pozicija kojima je zajedničko nepristajanje na postojeći konzervativizam i upravo ta brojnost umjetnika kojima je važna angažiranost oko problema predstavlja ključni činitelj nove situacije na lokalnoj umjetničkoj sceni. To je situacija koja ulijeva optimizam jer pokazuje da nove generacije umjetnika razumiju nužnost kritičkih praksi i pronalaženja novih načina djelovanja.

Ipak, spremnost umjetnika na samoorganiziranje i aktivizam unutar umjetničkog sistema, na kreiranje alternativnih načina za javno predstavljanje umjetničkog rada i izravnije komuniciranje s publikom, trebalo bi biti prihvaćeno od strane galerijskih institucija i kreatora oficijelne kulturne politike kao poticaj za redefiniranje vlastitih praksi i bolje razumijevanje svoje društvene uloge.

Ana Marija Koljanin

 

 
Andrej Mirčev

Osvrt Luke Kuveždića 

UMJETNIK I UMJETNICA: bilješke o radovima Domagoja Sušca i Ane Petrović postavljenim na projektu odbiennale (u bivšem butiku jednog neuspjelog trgovačkog centra) u Osijeku od 13. do 16. prosinca. Na POPUP projektu odbiennale (2012.) Domagoj Sušac izlaže fotografiju dimenzija 100 × 85 centimetara. Naslov ovo djelo određuje kao Autoportret s podnaslovom Kratka povijest kapitalizma. 

cetvrta

Na fotografiji je pomno obrijan i uredno počešljan muškarac odjeven u klasično muško odijelo s predimenzioniranim rukavima sakoa, koji prekrivaju njegove šake i nastavljaju se sve do poda gdje nekoliko puta presavijeni završavaju. Kako bi čitatelj dobio sliku o stvarnoj dužini rukava sakoa, ovdje odjevenog za fotografiranje, navodim da je kao element instalacije naziva Anatomija počela (2012.) odijelo koje visi sa vješalice za odjeću zbog produženih rukava sakoa visoko tri metra i dvadeset centimetara. Disfunkcionalne ekstenzije rukava sakoa stvaraju smisao na razini metafore na koju upućuje i podnaslov rada – Kratka povijest kapitalizma. Ovaj je podnaslov preuzet iz romana Michela Houellebecqa Karta i teritorij. Roman prati umjetnički i životni put izmišljenog slikara Jeda Martina kojemu lik Houellebecqa u romanu piše tekst za katalog izložbe. Podnaslov koji predlaže za Martinovu izmišljenu sliku Bill Gates i Steve Jobs razgovaraju o budućnosti informatike, koja prikazuje dvojicu protagonista svjetskog informatičkog tržišta i ''dva uvjerena poklonika tržišne ekonomije'', je isti podnaslov koji sada nosi rad Domagoja Sušca. Vratimo se metafori sakoa s produženim rukavima. Posve je jasno da je vlasnik odijela, ma tko god on bio, onemogućen u svakom praktičnom djelovanju. No istovremeno se postavlja i pitanje kako je uopće došlo do takvog jezovitog produženja rukava. Ako odijelo s kravatom ili bez nje shvatimo kao radnu odjeću zapadnjaka za široki raspon zanimanja, jasno je da produženi rukavi upućuju na posao – s ciljem zgrtanja kapitala ili osiguravanja egzistencije. Obvezujući se na služenje Novcu vlasnik odjela postaje žrtvom vlastitog nastojanja. Istovremeno, treba imati i na umu i da je ovdje riječ o autoportretu umjetnika, što djelo ovjerava vlastitim umjetnikovim iskustvom borbe za egzistenciju i svakodnevnog posla koji ga udaljava od rada na vlastitom umjetničkom djelu. Metaforu u pjesništvu određuje mnogoznačnost. Tko naprimjer čuje Rimbaudovu metaforu ''dvopek ceste'' ili recimo onu Georga Trakla ''Plava golubica večeri nije donijela glas pomirenja'' razumije da nema posla sa skraćenim usporedbama, prema uzorku tako – kako. Svi pokušaji da se metafora jezično normalizira osuđeni su na neuspjeh.[1] Danto je razumije kao strukturalni uzorak sve umjetnosti: ako je struktura umjetničkih djela istovjetna ili vrlo bliska strukturi metafora, tada nikakva parafraza, sažetak ili opis nekog umjetničkog djela ne može potaknuti duh koji sudjeluje na sve one načine na koje to može umjetničko djelo samo.[2] Metafora zahtijeva estetsku subjektivnost, spremnost na refleksiju i stvaranje značenja. Moja teza nije da je Sušcevu sliku potrebno svesti na diskurs kako bi je se razumjelo; naprotiv ona posjeduje, kao i druge umjetničke slike, vlastitu samo slikama pripadajuću logiku, kako uviđa njemački teoretičar umjetnosti Gottfired Boehm u eseju S one strane jezika / Bilješke o logici slika. Pod logikom slika Boehm misli ''stvaranje smisla pomoću izvorno slikovnih sredstava'', i objašnjavajući dodaje kako ''ta logika nije oblikovana prema uzorku rečenice i drugih jezičnih oblika''; ona se ne govori i ne piše, nego se opažajno realizira.[3] Gledatelj slike stoga treba promatrati muškarčevo bezizražajno lice, kravatu, rukave sakoa koji se jezovito produžuju… Na ranijoj slici naziva Mononomenklatura (2005. – 2010.) motiv muškog odjela pojavljuje se sa skupinom balona u koje je uronjena glava muškarca, evocirajući lako, prolazno i beznačajno ostvarenje, dok je odijelo s produženim rukavima sakoa u radu Self-portrait: Short History of Capitalism odjeveno za fotografiranje s ciljem stvaranja sumornog i tjeskobnog ugođaja. Na slikama Domagoja Sušca odijelo čovjeku tako, jednu po jednu, oduzima njegove osobine.

Ana Petrović izlaže monokromnu sliku naziva Mećava. Boja koju upotrebljava za sliku je zlatni akril. Rad Ane Petrović je naročita konceptualizacija dugačkog naslova i same slike J. M. W. Turnera iz 1842. godine, te slikarska izvedba polazne koncepcije. Tekst uz sliku, koji je sastavni dio djela, objašnjava kako je Turner svojusliku naslovio neobično dugačkim naslovom Snow Storm – Steam Boat off a Harbour's Mouth Making Signals in Shallow Water, and Going by the Lead. The Author was in this Storm on the Night the Ariel Left Harwich. Naslov koji se danas uvriježio za ovu Turnerovu sliku je Snow Storm –  Steam Boat off a Harbour's Mouth (Snježna oluja – parobrod isplovljava iz lučkog ušča). Turner je, kako objašnjava autorica, upotrebljavao prste i nokte za slikanje, vidljivi su potezi kista, no ono što je jedva vidljivo je sam brod koji prema naslovu isplovljava iz luke. Jednako tako na zlatnoj slici Ane Petrović jedva su vidljiva slova kojima ispisuje integralan naslov Turnerove slike. Slova su iste boje kao i pozadina, te blago povišena u odnosu na plohu slike s više nanošenja zlatne boje, zahvaljujući čemu postaju vidljiva. Natpis/naslov čitljiv je tek iz neposredne blizine. Turner je inzistirajući na tome da slika proizlazi iz boje, a ne iz prizora koji prikazuje bio na pragu apstrakcije sredinom 19. stoljeća. U međuvremenu je, dakako, moć imaginacije probila ograničenja modela slike kao preslike realiteta i postalo je moguće naslikati sliku jednom bojom, što Ana Petrović maestralno izvodi, ne slikajući predmete već iscrtavajući riječi. Riječi su na slici od iste tvari kao i slika. Gledamo li ih drugačije? Problematiku odnosa riječi, stvari i slika pokušao je artikulirati Foucault u eseju o slikarstvu Renéa Magrittea. Ta kompleksna pitanja Ana Petrović ponovno otvara – zamišlju i ''rukom'' – polazeći pritom od znatno drugačijih postavki od onih od kojih je kretao Foucault. U tome je, između ostalog, vrijednost ove slike.

Radovi Domagoja Sušca i Ane Petrović funkcioniraju kao samosvojne cjeline, ali i kao bitan dio ove, po svemu sjajne, izložbe.

Luka Kuveždić 
-----------------------------------------------------
[1] Gottfried Boehm, Povratak slika, u: Krešimir Purgar (ur.) Vizualni studiji: Umjetnost i mediji u slikovnog obrata, CVS,  Zagreb, 2009.

[2] Arthur C. Danto, Preobražaj svakidašnjeg: Filozofija umjetnosti, Kruzak, Zagreb, 2009.
[3] Gottfried Boehm, S one strane jezika / Bilješke o logici slika, u: Europski glasnik, br. 10, Zagreb 2005.

 

RADOVI / WORKS

odbiennale 58-238.jpgodbiennale 58-40.jpgodbiennale 58-41.jpgodbiennale 58-0567.jpgodbiennale 58-230.jpgodbiennale 58-33.jpgodbiennale 58-46.jpgodbiennale 58-42.jpgodbiennale 58-16.jpgodbiennale 58-44.jpgodbiennale 58-03.jpgodbiennale 58-218.jpgodbiennale 58-13.jpgodbiennale 58-12.jpgodbiennale 58-0561.jpgodbiennale 58-45.jpgodbiennale 58-35.jpgodbiennale 58-02.jpgodbiennale 58-29.jpgodbiennale 58-216.jpgodbiennale 58-37.jpgodbiennale 58-04.jpgodbiennale 58-32.jpgodbiennale 58-38.jpgodbiennale 58-18.jpgodbiennale 58-30.jpgodbiennale 58-34.jpgodbiennale 58-27.jpgodbiennale 58-240.jpgodbiennale 58-14.jpgodbiennale 58-19.jpgodbiennale 58-08.jpgodbiennale 58-43.jpgodbiennale 58-220.jpgodbiennale 58-11.jpgodbiennale 58-48.jpgodbiennale 58.jpgodbiennale 58-39.jpgodbiennale 58-25.jpgodbiennale 58-228.jpgodbiennale 58-01.jpgodbiennale 58-31.jpgodbiennale 58-07.jpgodbiennale 58-26.jpg

 

OTVORENJE IZLOŽBE / EXHIBITION OPENING

Picture 042.jpgPicture 158.jpgPicture 006.jpgIMG_9432-Edit.jpgIMG_9493-Edit.jpgIMG_9495-Edit.jpgIMG_9522.jpgPicture 044.jpgPicture 116.jpgIMG_9504-Edit.jpgPicture 160.jpgIMG_9453-Edit.jpgIMG_9490-Edit.jpgPicture 134.jpgPicture 056.jpgPicture 132.jpgPicture 148.jpgPicture 054.jpgIMG_9434.jpgPicture 152.jpgIMG_9413.jpgIMG_9406-Edit (1).jpgIMG_9461-Edit.jpgPicture 088.jpgIMG_9519-Edit.jpgIMG_9458-Edit.jpgPicture 058.jpgPicture 072.jpgPicture 146.jpgIMG_9484-Edit.jpgIMG_9468-Edit.jpgIMG_9539-Edit.jpgIMG_9446-Edit.jpgPicture 038.jpgIMG_9533-Edit.jpgIMG_9475-Edit.jpgIMG_9494-Edit.jpgIMG_9514-Edit.jpgPicture 052.jpgIMG_9482-Edit.jpgIMG_9459-Edit.jpgIMG_9526-Edit.jpgPicture 078.jpgPicture 062.jpgPicture 124.jpg,.jpgIMG_9491-Edit.jpgPicture 199.jpgIMG_9450-Edit.jpgPicture 084.jpgIMG_9476-Edit.jpgIMG_9511-Edit.jpgIMG_9515-Edit.jpgIMG_9438-Edit.jpgIMG_9464-Edit.jpgPicture 120.jpg

Zahvaljujemo svima koji su podržali POPUP odbiennale. 

 P O P U P