POPUP 16

 Kruno Jošt, RAD - Recycle Art Dome
25.10.2014.
Esseker Centar

 

RAD (Recycle Art Dome) u Esseker centru propituje ideje umjetničke autonomije. Ideje da je umjetnost lišena bilo kakve praktične namjerne dokazuje se kao kriva interpretacija Kantove "Kritike snaga suda". Clair Bishop tako tvrdi kako se na umjetnost ne bi trebalo gledati samo kao na primjerenu gestu, nego čak nasuprot, bi se trebalo koristiti medij suradnje kako bi se artikulirao kontradiktorni odnos autonomije i socijalne intervencije.

U RAD-u zato, kroz "uradi sam" (DIY) kulturu te preko arhitekture pronađenih (ready made) i recikliranih objekata, Kruno Jošt pronalazi kreativna rješenja koja spajaju svakodnevno s umjetničkim. RAD je tako instalacija koja propituje umjetnički položaj u društvu dijelom kroz otvoreni pristup tehnologiji, a dijelom kroz suradničku kreativnost. Zato je postavljanje RADa u javnom prostoru i zamišljeno dijelom kao djelo koje se neprekidno unapređuje, a dijelom kao djelo suradničke i javne prakse. RAD koristi transdisciplinarne strategije kako bi ukazala na spoj umjetnosti i znanosti, poglavito vezane za obnovljive izvore energije, okoliš, prirodu, tehnologiju i autonomiju. Na lokaciji Esseker centra RAD u obliku dokumentacije predstavlja različite prakse u formi multimedijalne instalacije s predmetima korištenim za vrijeme RADove turneje po Hrvatskoj. Štoviše, RAD će biti otvoreni atelje ili umjetnički laboratorij koji kroz svoje djelovanje od 18 do 24. listopada uključuje sve prolaznike centra da se uključe u podizanje samog rada.

http://gentlejunk.net/mobileartdome/
http://mmkamp.gentlejunk.net/tag/mmk14/

 

O autoru:

Joštova transdisciplinarna umjetnička praksa kroz korištenje novih medija te izborom nekonvencionalnih metoda obuhvaća proučavanje društva, medija, kulture, novih tehnologija i svjesnosti. Studirao je na ALU Zagreb, Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu na smjeru "Free Direction" te nove medijske umjetnosti na Transart Institute gdje i drži MFA u New Media Art. Medij njegovog rada odgovara temi koju proučava, a uključuje i umjetničke intervencije, hackiranje medija, performans, digitalnu umjetnost i korištenje otvorenih tehnologija (FOSS), video, korištenje digitalnih arhiva, nekonvencionalna glazba i zvuk, i sl. Zajedničko u Joštovim radovima je njegov interes za proces rada, a ne u izradi krajnjeg djela te u ne-konvencionalnom načinu izlaganja koje obuhvaća, ali i inicira, grupno djelovanje kroz socijalno angažirani umjetnički rad.

 

ORGANIZIRA:

Savez Udruga Klubtura

Udruga UKE

Umjetnička organizacija POPUP

 

 

 

 

Intervju vodila Dora Tomić

RAD (Recycle Art Dome) u Esseker centru u Osijeku bit će predstavljen kao otvoreni atelje/umjetnički laboratorij gdje će se kroz nekoliko dana u sam proces izvedbe rada moći uključiti i svi zainteresirani prolaznici centra. O čemu se ovdje radi i što te potaknulo da u samu izvedbu uključiš i slučajne prolaznike?

RAD je konceptualno hibrid dokumentacije i "work in process" principa, gdje se kroz suradnju i participaciju radi na oba umjetnička polja – onom koji je socijalno angažiran te odbija klasične sisteme prezentacije i odvajanja publike od umjetnika kao i onom koji je autorsko djelo koje se prezentira u galerijskom prostoru te referira autorove koncepte, logiku misli te estetiku. RAD je već prošao svojih 5 inkarnacija, svaki put u drugom gradu postavljen je u drugoj funkciji od lokalnih sudionika i organizatora i dijeljen za programe koji stvaraju tzv. socijalnu skulpturu. Zadnje je predstavljanje utoliko drugačije što se dio koncepta zasniva i na dokumentaciji dosadašnjeg djelovanja, što otvara i nove mogućnosti reflektiranja na dosadašnja iskustva. Tako je prilika da se uključe i prolaznici za vrijeme postavljanja same izložbe i zahtjevnija, jer zahtjeva bezbrojna preispitivanja te diskusije, no utoliko i zabavnija jer otvara nova vrata i poglede. Uistinu nisam siguran što će se na kraju prikazati i kako, jer određene koncepte sam već zamislio, no pitanje je da li će se sve kretati u tom smjeru ili se iznjedri nešto sasvim novo.

Mnogi tvoji projekti kritički propituju, istražuju pitanja suvremene umjetnosti, odnosno sisteme stvaranja te se vrte oko elementarnog pitanja kojeg bi se svi umjetnici trebali zapitati - zašto stvaramo i za koga. Također, oni imaju karakter socijalno angažiranih radova te su konceptualno aktivistički usmjereni prema kolektivizmu. Koliko je danas bitno sagledavati umjetnost kroz takvu prizmu relacija, a ne estetskih formi?

Jedan od prijašnjih radova, ART01 / Art Operating Systems iz 2010. godine je bio uistinu vrhunac konceptualnog propitivanja što je umjetnost, za koga umjetnici stvaraju te kako sagledati umjetnost u suvremenom okruženju i kako je koristiti kao socijalni angažman. Prema Rancieru i Cristovoj u recentnoj umjetnosti se ugledavamo na dva tipična razmišljanja: umjetnost kao autonomna i transdiciplinarna koja se lako uključi u marketinški sistem ili umjetnost kao alat za društvene promjene, koja se lako uključi u aktivističke socijalno osjetljive ideje. Ono što mene zanima nalazi se upravo između te dvije rubne točke – umjetnost koja postaje puki život ili umjetnost koja postaje puka umjetnost. RAD u tom smislu ne propituje nego aktivno djeluje ne propitujući poziciju umjetnosti u društvu, nego autora u umjetnosti. Recycled Art Dome djeluje i na kolektivnom i individualnom nivou, kroz cijeli niz testova, eksperimenata i diskursa uvodi poznati objekt u različite lokalizirane realnosti. Na taj način autor progovara kroz publiku gubeći pritom svoje ja, radeći istovremeno i na stvaranju kolektivnog ja.

Za različite transdisciplinarne kulturne strategije koristio si geodezijsku kupolu, koju opisuješ kao neku vrstu socijalne skulpture koja djeluje prema van, prema publici, a i privlači publiku u kupolu da bude aktivni sudionik događanja. Kako se rodila ta ideja njene izgradnje i kako ona funkcionira pri različitim projektima i uvjetima?

Geodezijska kupola je simbol utopijskog, gdje sama Fullerova filozofija uvijek vraća prema osnovama - mi smo dio prirode, dio velikog svemirskog broda, no s druge strane ona je i vrlo realni način gradnje koji zamjenjuje uobičajena načela.Samim svojim postavom – krugom, kupola doprinosi snazi u participativno suradničkom smislu. Na ovaj način program koji se događa samo je slagalica koja određuje život te skulpture svojim fleksibilnim i kompleksnim životom. Kupola je napravljena kroz radionicu te tako i sam koncept izgradnje postaje suradničko djelo.

Baviš se također i eksperimentalnom i nekonvencionalnom glazbom provodeći intuitivna istraživanja izvodeći različite tehnike korištenja vibracija raznih objekata koje transformiraju zvuk pomoću digitalne obrade uživo tako dodajući proširenu dimenziju zvuka. Iste strategije koristiš i na otvorenim radionicama sa ciljem kako bi sudionici naučili slušati kao i svirati kroz kolektivno improviziranje te ih se nastoji potaknuti da unesu svoje ideje u zajedničko stvaranje. Zvuči poput nekakve utopijske zamisli o sistemu u kojemu se "dotrajale" ili "lažne" informacije prerađuju različitim zajedničkim intervencijama i intuitivnim istraživanjima te kroz to recikliraju u neki novi komunikacijski i kulturni sustav.

Zašto je po tebi bitno to eksperimentiranje s novim formama komunikacije?

Kao i u ostalim disciplinama, suvremene tehnologije i obilje informacija zasitili su osjetila i umrtvili nas te je upravo najvažnije eksperimentirati i izići iz klasičnih formi. S druge strane današnja kultura prepuna je postmodernih referenci i kolaža. Feedback ili loop sistemi nisu ništa novo, kao ni sama ideja geodezijske kupole, no kako je rekao Pod P u jednom od svojih postova o ovom projektu kada je bio u začetku: "tjelesno (ne- virtualno) istraživanje geodezijskog prostora – vremena nije zastarjeo i istrošen "game over" scenarij". Trebamo povratiti i obraniti "stari teritorij" za bilo koji oblik smislene i nastanjive budućnosti. Metoda kojom je to uvijek dobro učiniti je ona koja isključuje logiku, gdje intuicija, vođena suradnjom, vodi ka novim momentima. Novo, novost, novina, nije u tom smislu novi pokret, nego korištenje već poznatih metoda da se prakticira kako kažeš izbacivanje lažnih informacija i nepotrebnih konstrukata, da se očisti značenje. Eksperimente, koji se događaju i služe kao vježbe, po samom svojem karakteru teško je svrstati u djela. Većinom su nematerijalni i privremeni te kao dokaz ostaje dokumentacija koja ne može jednostavno prikazati što se ustvari događalo. Tako i radionice služe samo kao metoda zajedničke/u pravom vremenu(real time)/onkraj logike vođene intuicijom happeninga, koje se također mogu povezati sa smislom socijalne skulpture.

Zašto je važno širenje DIY kulture?

Tehnološkim napredovanjem stvara se klasa tehnologa, dizajnera i inžinjera, kao što se i u znanosti stvaraju discipline koje imaju teološku moć ravnu stvoritelju. Iako je svako istraživanje i eksperiment važan, onaj koji šteti zajednici važno je zajednički propitati i kritički sagledati. DIY kultura ne stvara samo zajednicu, nego je i podučava da zaviri pod "haubu", da otvori i pogleda unutrašnjost tehnologije koja nam svakodnevno postaje sve više strana. Tako DIY koncept razvija tehnologiju namijenjenu čovjeku, tehnologiju od čovjeka za čovjeka. Premisa te tehnologije je recikliranje, dakle briga za okoliš, kritika prekomjernog korištenja energije, dakle očuvanje resursa i mogućnost da se lokalizira, da svatko može promjeniti dio tako da bolje odgovara načinu, vremenu i lokaciji gdje se ta tehnologija koristi. Dok kapital, religija ili vojska razvijaju tehnologiju, tada nije upitna njezina mogućnost djelovanja, nego etičko načelo. Kroz DIY kulturu čovjek osnažuje sebe i zajednicu, postaje svjestan svojih mogućnosti i prestaje ovisnost o sistemima.

Kako si došao do nekonvencionalnih medija i takvoga pristupa umjetnosti?

Kao pionir internet radija krenuo sam raditi prvenstveno zbog net art-a tj. umrežene suradničke net produkcije. Istraživao sam mogućnosti putem FOSS-a (Free and open-source software)te kroz suradnju s tadašnjim Monteparadisom uspio dobiti mogućnost korištenja servera na Amsterdamskom Montevideu. Stream je bio povremen, koristio se za zajedničke eksperimente pa se ovdje i rodila ideja mreže internet radija koja je zaživjela kao spoj organizacija - Orlando iz Dubrovnika, Monteparadiso iz Pule, Domaći iz Karlovca, UKE tada Križevci, Spirit Rijeka, kasnije su se pridružile i organizacije iz Splita i ostalih gradova. Imali smo uspješne emisije gdje je svaka organizacija "streamala" jedan dan prema dogovoru i gdje se koristio uglavnom CC materijal i producirale emisije o društveno angažiranoj sceni. Kroz UKE sam uglavnom radio na eksperimentalnim radio emisijama koje su se sastojale od live elektroakustike pomiješane s radio zappingom te ostalim umjetničkim formama. Npr., jedna od emisija bila je čitanje spam mailova koje je radio text to speech FOSS - neke se emisija ili live session-i mogu se naći i na archive.org pod GentleJunk ili GentleJunk co. Stanica MIR - mreža internet radija radila je kao nezavisna mreža, koja je bila uspješna koliko i motivacija članova. Nakon EU projekata koji su joj donijeli više programa, no manje eksperimenata, mreža je polako zamrla kao i financiranje. Bio je to vrlo dobar eksperiment suradničkih, demokratskih, virtualnih praksi.

Projekt Putujući slobodni radio koji je nastavio slobodni medijski rad koristio je i FM eter kao i infrastrukturu stanice MIR. Kako u ovim projektima nema poslovnog plana i strategije razvoja tako ovi projekti i žive povremeno i privremeno, što i je sastavni dio razvoja svijesti, umjetnosti i kulture.

Smatraš li kako postoji potreba mijenjanja strategija podučavanja na likovnim akademijama pa i ostalim obrazovnim institucijama u Hrvatskoj, odnosno kako je premalo prostora ostavljeno za slobodu i eksperimentiranje različitim nekonvencionalnim medijima? Koliko bi neke takve eventualne promjene koristile i utjecale na daljnji razvoj i opće poimanje suvremene umjetnosti?

Vrlo je teško reći. Imam iskustva studiranja na više akademija i instituta te mi je svako dalo drugi pogled. Klasičan pristup svakako podučava o odnosu forma-sadržaj te uvježbava osjetila. Suvremen pristup doprinosi transdisciplinarnosti gdje svaki čin, od prikupljanja financija do rezanja patafixa, korištenje tehnologije do administracijskog planiranja godine, experiment i PRa ima svoj važan utjecaj na cijelokupno stvaranje u Actor network theory. Za slobodu i eksperiment je uvijek i svugdje ostavljeno premalo prostora, svakako ako se veže uz avantgardne prakse. No, sreća je da ljudski duh uvijek nađe beskrajnu motivaciju za daljnim razvojem. Zaista sam se iznenadio kada sam vidio radove objavljene na službenoj stranici osječke Umjetničke akademije koji su promišljeni i izrazito zreli za studentske dane. Sjećam se radova studenata u moje vrijeme i mogu reći da smo bili zbunjeni, nezreli, bez informacija i nesvjesno upoređujući, iako ovo ne znači da je oblik institucije uvijek bio prespor da prati trendove. Transdisciplinarnost je izlaz iz dualnosti klasika – marketing i potrebna je kako bi umjetničke institucije ostale etički, intelektualni i nepolitički izvori svijesti, znanja i kritičke stvarnosti.

Osnivač si Slobodnog radija koji je također i neka vrsta kolaža obzirom da pokriva s aktivističke strane slobodne medije i uopće slobodno djelovanje te s umjetničke strane korištenje zvuka, odnosno sound art-a. Imali ste već nekoliko intervencija/instalacija kojim propitujete slobode medija, opiši nam malo o čemu se tu radilo.

Putujući slobodni radio je jedan takav hibrid koji djeluje kao privremeni izlaz u radio eter kroz piratsko/slobodno djelovanje, koristeći metode cut up-a, kolaža, plunderphonicsa i sl. te nekih ne-umjetničkih kao što je open mic i sl. Psr koristi suradnju i participaciju, pa su ljudi s ulice istovremeno i sudionici programa, pa takav eksperiment i intuitivni rad je ono što ga obilježava. Kao takav alat moguće ga je koristiti na festivalu kao dio programa, kao ulični happening, kao interevenciju u komercionalan radijski prostor te kao "klasičnu instalaciju". Jedan takav primjer je instalacija u galeriji Scheier koja je propitivala slobodu radijskog prostora i slobodu umjetničkog djelovanja u maloj ruralnoj sredini Međimurja. Jasna referenca na Papićev "Nek se čuje i naš glas" u istoimenoj instalaciji se ponavljao loop "od nedjelje naša radio stanica više ne radi, u nedjelju tu radio stanicu su mi oduzeli već po šesti puta. Ja ne znam koga to može smetati zašto ja govorim..." . Video je bio vidljiv na ekranu laptopa, a audio se prenosio na slobodnoj frekvenciji preko prijenosnika i antene koja je stajala u galeriji. Radio prijemnik bio je pored instalacije te se preko njega, putem FM piratskog prijenosa mogao čuti audio rada.

RAD u Osijeku u organizaciji je udruge UKE (Urbana Kultura i Edukacija) čiji si također osnivač. Uz nju si uključen u još nekoliko projekata - kojih, te koliko je za sistem važan takav kolektivizam i aktivna razmjena znanja na dubljoj i dugoročnoj razini?

Projekti koji se usporedno razvijaju kreću se prema idejama autonomije, kolektivizma i suradnje. Centar za kreativna rješenja jedan je od modela čiju koncepcijsku razradu upravo oplemenjujemo. Radi se o umjetničkom laboratoriju koji putem artist in residency umjetničkih boravaka nudi transdisciplinarne strategije razvoja lokalne zajednice. Umjetnici surađuju sa znanstvenicima i aktivistima u nadi kreiranja strategija koje se ne odražavaju samo na ekonomski rast nego i na cjelokupni koncept suživota. Umjetnici su zbog svojeg kreativnog i često nelinearnog razmišljanja upravo osnova da se pronađu nova rješenja. C4CS je projekt koji radimo u suradnji s općinom Gračac koja je vrlo otvorena za nove i neistražene teritorije. Ove smo godine u okolici Gračaca i organizirali ljetni transdsicplinarni kamp MMK14 koji je privukao dvadesetak entuzijasta različitih disciplina koji su se bavili pitanjem commonsa, kulture i ekologije, uz nekoliko radionica i dvije konferencije, ad hoc performansa te participativnih kreativnih radova.

Kolektivizam i razmjena znanja koja se odvijaju na ovim kulturnim događanjima vrlo su važni u današnje vrijeme. Paradigma razmjene znanja, informacija, pa time i estetika i kultura u širem smislu, kao i umjetnost u svojim praksama vezanim za razvoj tehnološkog te svijesti o ekološkom u užem, u direktnom su kontaktu s načinom razmjene znanja putem radionica. Dva MMK događanja ugositila su i konferenciju o radionicama pod nazivom Workshopology. Danas je izuzetno važno shvatiti kako je dvosmjerna razmjena informacija koju omogućuje internet (za razliku jednosmjerne koju nam je pružao radio ili TV) također potrebno slijediti i u edukaciji. Metode gdje svi uče od svih puno su kreativnije i primjena znanja je aktivnija nego u tradicionalnom pristupu usvajanja znanja. Također, međunarodna razmjena nije samo važna radi upoznavanja s trendovima, nego zbog usporedbe strategija. Bez toga razvoj naše budućnosti u bilo kojoj disciplini ostaje na inženjerima, koji, znamo, imaju pravocrtan način razmišljanja i djelovanja, koji danas mladim generacijama ne ulijeva nadu u budućnost nego ih ostavlja ravnodušnima i bez nade.

 

POPUP16 / Kruno Jošt / RAD - Recycle Art Dome

 

Interview by Dora Tomić

RAD (Recycle Art Dome) in Esseker center in Osijek will be presented as an open atelier/art laboratory where all interested visitors will have the opportunity to get involved in the process of creating the work. What is it about and what inspired you to include the accidental visitors in the creation?

RAD is a conceptual hybrid of documentation and the ‘work in progress’ principle where, through cooperation and participation, the work is done on both artistic fields – the one that is socially engaged and is rejecting classical systems of presentation and separation of the audience and the artist, and the one that is authored work presented in a gallery space that refers to the author’s concepts, logic of thought, and aesthetic. RAD already went through 5 of its reincarnations, every time in another city, and set up in a different function by local participants and organizers and shared for programs that create a so-called social sculpture. The last presentation was different because a part of the concept is based on a documentation of the previous work which opens up new possibilities of reflection upon the previous experiences. That’s why including the passersby during the exhibition setup is more advanced because it demands countless questioning and discussions, but it is also more fun because it opens up new doors and views. I’m really not sure what will be presented at the end and how because I’ve already imagined certain concepts but the question is whether everything will go in that direction or something completely new will be created.

Many of your projects critically question and explore contemporary art and the systems of creation and are based around the elementary question that all artists should ask themselves – why do we create and for whom? Also, your projects have a socially engaged characteristic and are conceptual, activistic, and directed towards collectivism. Is it important to look at art through the prism of those relations and not through aesthetic forms?

One of the previous works, ART01 / Art Operating Systems from 2010 was truly a pinnacle of the conceptual questioning of what art is, for whom artist create and how to look at art in a contemporary surrounding and how to use it for social engagement. According to Rancier and Cristo, in recent art we have two typical ways of thinking: art as something autonomous and trans-disciplinary that is easily included in the marketing system or art as a tool for social change that is easily included in activistic and socially sensitive ideas. What I’m interested in is between those two points – art that becomes mere life or art that becomes mere art. RAD in that sense doesn’t question but actively works, not questioning the position of art is society, but the artist in art. Recycled Art Dome works on a collective and individual level, through a series of texts, experiments, and discourses; it introduces a familiar object in different localized realities. In that way, the author speaks through the audience while losing his own ‘self’, and at the same time working on creating the collective ‘self’.

For different trans-disciplinary cultural strategies you’ve used a geodesic dome that you describe as some sort of a social sculpture that works outwards to the audience and also attracts audience inside the dome to become an active participant in the event. How did that idea come about and how does it work in different projects and conditions?

A geodesic dome is a symbol of the utopian, where the Fuller’s philosophy always goes back to the basics – we are a part of nature, a big spaceship, but on the other side, it is also a real way of building that replaces the usual principals. By its setup, a circle, a dome contributes to the force of participation and collaboration. In this way, the program that is happening is only a puzzle that determines the life of that sculpture with its flexible and complex life. The dome is made through a workshop so the concept of building becomes a collaborative work.

You also work with experimental and nonconventional music, carrying out intuitive research with different techniques of using vibrations of different objects that transform the sound by live digital processing and in that way adding an expanded dimension of sound. You use the same strategies during open workshops with a goal of getting the participants to learn how to listen and play through collective improvisation and to encourage them to bring in their own ideas in the collective creation. It sounds like a utopian idea of a system where old and false information are recycled by different collective interventions and intuitive research in a new communicational and cultural system. Why do you think it’s important to experiment with those new forms of communication?

As in other disciplines, contemporary technologies and the abundance of information have saturated the senses and deaden us and that’s why it’s important to experiment and come out of the classical forms. On the other side, today’s culture is full of postmodern references and collages. Feedback or loop systems are nothing new, nor the idea of the geodesic dome, but as Pod P said in one of its posts about this project: bodily, (non-virtual) research of the geodesic space – time is not an outdated game over scenario. We need to get back and defend the “old territory” for any kind of meaningful and inhabitable future. The method for that is the one that excludes logic, where intuition led by cooperation leads to new moments. New, news, newness is not a new movement in that sense, but using already known methods to practice ejection of the false information and unnecessary constructs to clear out the meaning. Experiments that happen and are used as exercises are hard to characterize as artworks. They are mostly nonmaterial and temporary and the only proof is documentation that cannot present what had happened in a simple way. So the workshops are also just a method of common, real time beyond logic and are led by intuition of happening that can also be related to the social sculpture.

Why is the spreading of the DIY culture so important?

With technological advancement, a class of technologists, designers and engineers is created, the same as new disciplines are created in science that have a theological power equal to the one of the creator. Although every research and experiment is important, we should question and look critically at the one that is harmful to the community. The DIY culture doesn’t only create a community, but it also teaches it to ‘look under the hood’, to open up and look inside the technology that is aimed towards humans, technology by man to man. The premise of that technology is recycling, caring for the environment, a critic of the overuse of energy, preservation of resources and the possibility to localize it so that everyone can change one part so that it fits better to the method, time, and location of where that technology is used. When capital, religion or military are developing a technology, then its possibility to work is not questioned, but the ethical principle is. Through DIY culture, man is empowering himself and the community; he becomes aware of his possibilities and stops depending on systems.

How did you arrive at such unconventional mediums and that kind of approach to art?

As a pioneer of internet radio, I became working primarily because of net art, a networked collaborative net production. I explored the possibilities through FOSS (Free and open-source software) and through collaboration with Monte Paradiso I got the opportunity to use the servers on the Amsterdam Montevideo. The stream was occasional, it was used for common experiments so the idea of a network of internet radios was born and it worked as a joint organization – Orlando from Dubrovnik, Monte Paradiso from Pula, Domaći from Karlovac, UKE from Križevci, Sprit Rijeka, and later other organizations from Split and other cities have joined as well. We had successful shows where every organization streamed one day according to the deal, and where CC material was used and shows about socially engaged scene were produced. Through UKE, I mostly worked on experimental radio shows that consisted of live electro-acoustics mixed with radio zapping and other artistic forms. For example, one of the shows was reading spam mails and that was done by text to speech FOSS – some of the shows and live sessions can be found on the archive.org under GentleJunk or GentleJucnkco. The MIR station – a network of internet radios worked as an independent network that was successful as the motivation of the members. After the EU projects that brought more programs, but fewer experiments, the network slowly died as well as the financing. It was a great experiment of cooperative, democratic, and virtual practices. The project Free Traveling Radio that continued its free media work used the FM ether as an infrastructure of the MIR station. Since there is no business plan and development strategy for these projects, they are occasional and temporary which is the main component of raising awareness, art, and culture.

Do you think there is a need for changing the strategies of teaching at art academies and other educational institutions in Croatia and that not enough space is left for freedom and experimenting in different unconventional mediums? How much would those eventual changes influences the development and understanding of contemporary art?

It is very hard to say. I have experience in studying on multiple academies and institutes and every one of them gave me a different view. A classical approach teaches about the relation of form and content and trains the senses. Contemporary approach contributes to trans-discipline where every act, from collecting information to cutting patafix, using technology to administrative planning of the year, experiment and PR has its important influence on the creation in Actor Network Theory. There is always not enough space left or freedom and experimenting if it’s associated with avant-garde practices. But fortunately, the human spirit always finds an infinite motivation for further growth. I was really surprised when I saw the artworks on the Academy of Arts webpage that were very well thought out and mature for students. I remember student’s works in my time and I can say that we were confused, immature, without information, and unconsciously comparing, although this doesn’t mean institutions were always too slow in following the trends. Trans-discipline is the way out from the duality of classic marketing and it is necessary so that art institutions could stay ethical, intellectual and non-political source of awareness, knowledge and critical reality.

You are a founder of the Free Radio that was also a type of collage considering that it covers free media from the activistic side and using sound art from the artistic side. You already had some interventions/installations that questioned the freedom of media. Describe to us what was that about?

Traveling free radio was a hybrid that works as a temporary gate to the radio ether through pirate activities, using methods of cutup, collage, plunder-phonics, and some non-artistic methods like open-mic. Free traveling radio uses cooperation and participation so the people from the streets were participants at the same time. So that kind of experimental and intuitive work is what labels it. As a tool, it can be used at a festival as a part of the program, as a street happening, as an intervention in commercial radio space, and as a ‘classical installation’. One example of that is an installation in Scheier Gallery that questioned the freedom of radio space and freedom of artistic expression in a small rural area of Međimurje. A clear reference to Papić’s “Let our voice be heard too” in the installation with the same name, there was a loop of “from Sunday, our radio station is not working anymore, on Sunday they took that radio station from me for the sixth time. I don’t know who can be bothered by what I’m saying…” The video was also visible on the laptop screen, and the audio was transmitted on a free frequency through a transmitter and an antenna that was placed in the gallery. The radio receiver was next to the installation and you could hear the audio of the artwork through the FM pirate transmission.

RAD in Osijek is organized by the UKE (Urban culture and education) which you are a founder of. You are also involved in a couple of other projects, which ones? And how much is that kind of collective mindset and sharing of knowledge important for the system on a deeper and long-term level?

Projects that are being developed at the same time are moving in the direction of autonomy, collectivism, and cooperation. The center for creative solutions is one of the models which concepts are being currently refined. It is an art laboratory that offers trans-disciplinary strategies of developing local communities through art residencies. Artists collaborate with scientist and activists in the hope of creating strategies that are not only reflected in economic growth but the whole concept of cohabitation. Artists are, because of their creative and often nonlinear ways of thinking, often the foundation of finding new solutions. C4CS is a project we’re working on in collaboration with the borough of Gradačac that is very open to new and unexplored territories. This year, near Gradačac, we organized a summer trans-disciplinary camp called MMK14 that drew in 20 enthusiasts from different disciplines that explored the questions of commons, culture, ecology, with a couple of workshops, two conferences, ad hoc performances, and participatory creative works.

Collectivism and knowledge exchange that go on at these cultural events are very important nowadays. The paradigm of knowledge exchange, information exchange, the aesthetics and culture in a broader sense, art related to technological development and ecological awareness are in a direct contact with the way of exchanging knowledge through workshops. Two MMK events were conferences about workshops called Workshopology. Nowadays, it’s extremely important to understand that knowledge exchange that goes both ways and that is enabled by the internet (as opposed to one-directional exchange that radio or TV gave us) is very important in education. The methods where everyone is learning from everyone are much more creative and the application of knowledge is much more active than in a traditional approach of gaining knowledge. Also, international exchange is not only important for introduction with the trends, but also for strategy comparison. Without that, the evolution of our future in any discipline is left to the engineers who, we know, have a linear way of thinking and working that is not giving hope for the future to the younger generations but is making them indifferent and hopeless.

 

RADOVI / WORKS

0001 12.jpg0001 14.jpg0001 7.jpg0001 12 1.jpg0001 10.jpg0001 15.jpg0001 16.jpg0001 8.jpg0001 13.jpg0001 9.jpg0001 11.jpg

 

OTVORENJE IZLOŽBE / EXHIBITION OPENING

IMG_7183.jpgIMG_7136.jpgIMG_7138.jpgIMG_7180.jpgIMG_7172.jpgIMG_7214.jpgIMG_7166.jpgIMG_7159.jpgIMG_7209.jpgIMG_7205.jpgIMG_7167.jpgIMG_7245.jpgIMG_7173.jpgIMG_7246.jpgIMG_7196.jpgIMG_7188.jpgIMG_7235.jpgIMG_7145.jpgIMG_7217.jpgIMG_7177.jpg