POPUP 17

 Miran Blažek, Incubare
18.12.2014.
Trg Ante Starčevića bb (pothodnik)

 

 

 

Nije bezrazložno Blažekovo inzistiranje na podzemnome prostoru, u ovome slučaju osječkom pothodniku. Bratoljub Klaić u „Rječniku stranih riječi“ podrijetlo riječi inkubacija temelji na infinitivu latinskoga glagola incubare čije je značenje „ležati u/na nečemu“. Osnovni element od kojega Blažek polazi je zemlja. Prije no što je pothodnik nastao, na tome se mjestu nalazila zemlja koja je iskapanjem premještena na drugo mjesto ostavljajući slobodan prostor. Blažekov je rad u tome smislu ritualan čin vraćanja zemlje u prostor na kojemu se ona nekada nalazila i odakle je maknuta. Uzimajući točne dimanzije izložbenoga prostora, Blažek izrađuje njegov umanjeni kalup u kojemu odlijeva skulpturu od zemlje pomiješane s pčelinjim voskom. „Prostor je već započeti rad“, kaže Blažek, „jer on nikad nije prazan. U ovom radu, koji po svojoj prirodi ima više veze s ritualom, bavim se upravo tom živom prazninom u kojoj se nalazi cijela priroda i položaj galerije.“ U prostor koji je nastao odstranjivanjem zemlje, Blažek zemlju opet vraća i to u umanjenome obliku izložbenoga prostora. Umjetnički rad u ovome slučaju nije samo minijaturna skulptura prostora, nego i prostor koji je okružuje. Posjetitelj ulaskom u njega postaje stoga dio rada i sudjeluje u toj, kako kaže autor, „živoj praznini“.

http://miranblazek.com/

Incubare (Zemlja i pčelinji vosak oblikovani u omjeru za napuštenim podzemnim prostorom)

 

Intervju vodio Zlatko Kozina

Ne znam koliko su drugi s tim upoznati ,ali uporno si tražio prostor pod zemljom za realizaciju svog projekta. Zašto?

Istina. Nije bilo lako naći prostor kakav me je interesirao. Ni ovaj prostor zapravo nije onoliko duboko pod zemljom koliko bih želio, ali je optimalno spojio lokaciju i oblik.

Zašto pod zemljom? Pa najjednostavnije rečeno, rad se bavi prirodom i poviješću lokacije, forma i medij zajedno s lokacijom jesu sadržaj. Jednostavnom analogijom rad se nalazi ispod zemlje na mjestu gdje je nekad bila ista ta zemlja u prostoru koji sada reagira sam od sebe na samog sebe u sebi. Incubare je svojevrsni perpetuum mobile, ja sam samo asistent u ovoj situaciji koju smatram Arhitekturom, oblik i arhitektura prostora su posljedica. Podzemlje naravno ima mnoštvo asocijacija i sve one mogu biti točne, ali iz Zemlje sve izlazi i Zemlji se sve vraća, ona pamti SVE.

Naime, budući da ti je poznato da „dolje u katakombe“ ne zalaze socio-tehnologartisti, tko bi bili mogući širitelji Radosne vijesti u nekoj perspektivi?

Možda zato što su u katakombama samo kosti? Ali i te kosti nose cijelu jednu povijest (istinu). Na kraju krajeva zar znanstvenici DNA analizom ne čitaju iz tih kostiju? Socio-tehnologartisti bi to trebali prvi razumjeti, da su te kosti i dalje žive kao i kontekst lokacije, to što mi ne znamo što bi s tim informacijama, to je opet neki drugi problem.

Meni je današnja tehnologija, koliko god bila fascinantna, ipak nedostatna bez razumjevanja nekih drevnih i nikad objašnjenih tehnologija. Vjerujem u sintezu i sublimaciju.
Radosna vijest podrazumjeva Istinu koja nas spašava od nas samih. Tko ju se usuđuje danas objaviti?

Eskimi razlikuju preko stotina izraza za snijeg. Snijeg je bjelina. Ti prazan prostor bojaš u bijelo. Koliko ti poznaješ praznina?

Neću nikad zaboraviti izjavu Davida Hockneya. On je rekao kako mi zapravo ne možemo znati kako izgleda prazan prostor. Čim nešto promatramo taj prostor više nije prazan, a kako ćemo nešto znati o praznom prostoru ako ga ne promatramo? Paradoks! A praznina koju mi doživljavamo simptom je nečeg drugog.

Za mene je tvoja voštano-zemljana kocka- tijelo! Trenutačno stanje bez kojeg duh ne može djelovati. No, što je za tebe taj mali corpus?

Upravo to. Corpus u svom ukupnom značenju riječi te kontekstu u kojem se nalazi. Ona je sabijeni (sprešani) i oslobođeni prostor, tj njegov odraz – u ovom slučaju kao skulpturica. Ona je mogla biti veća ili manja, to je rezultat čiste intuicije. Rezultat duha kojeg pamti određeni prostor. Tijelo koje je samooplodnjom začeto u utrobi zemlje, ali i inverzija prostora u kojem je začeto. Dvoznačna situacija, možda duh u materiji kao što si sam rekao?

Pojavljuje se i taj faktor pčelinjega voska kao veziva koji ujedno postaje i mast zemlje, simbolična i konkretna. Zanimljiv mi je taj inverzivni postupak spuštanja kvalitete voska. Poznato je da pčelinji vosak čiščenjem i bijeljenjem dobiva kvalitetu, a ja ga prljam zemljom, ispod zemlje, tako da i zemlja može biti dopuna vosku u ovom slučaju. Tako vosak gubitkom svoje kvalitete zapravo sudjeluje u stvaranju. Organski pčelinji vosak također nije slučajno tu, on je svjesno odabran umjesto parafina.

Zaključimo ovaj Sacra conversazione! Iskreno, pojasni mi zbog čega bi Dubbufetov Metafizičar gledao blagonaklonije na site-specific kao umjetnički oblik?Je li jedan od razloga to što se ovaj mlađi najeo rogača u dalekoj zemlji pa sad suosjeća s njim?

Zanimljiv mi je tvoj izbor Dubbufetovog ikoničkog prizora koji sažima možda cijelu ovu situaciju. Kažem možda. Dozvolit ću si samo ikoničko shvaćanje tvoje asocijacije. Jednom kad se najedeš u dalekoj zemlji ni tvoja zemlja ti više nije ista. Uzbuđuje me ideja točke bez povratka. Kad već spominjemo druge umjetnike, ustvari ovu cijelu situaciju Inkubiranja može se staviti u dijalog sa Walterom De Mariom i njegovim radom New York earth room.

On je zemlju nastanio u galerijski prostor i oteo od nje same da bi uputio na nju u novom kontekstu, ovdje (Incubare) se događa opet inverzivni postupak vraćanja zemlje i opet sa prostorno-kontekstualnim odmakom.

Napomena:Tvoju izvedbu nipošto ne povezujem sa site-specificom iako nekome drugome može izgledati kao da bih trebao.

Ne bi niti trebao.

 

Interview by Zlatko Kozina

I don't know how much the others are familiar with this, but you were looking for a space underground for the realization of your project. Why?

That’s true. It wasn’t easy to find a space I was interested in. This space also isn’t as deep underground as I would like, but it optimally merged the location and the shape.

Why underground? Simply said, my work deals with nature and the history of the location, the form and the medium along with the location are the content. By simple analogy, the work is underground in a space where that same ground was, in a space that now reacts to itself inside itself. Incubare is sort of like a perpetuum mobile (a perpetual motion machine), I’m just an assistant in this situation I consider to be Architecture, the shape and the architecture of the space are a consequence. The underground, of course, has many associations and all of them can be correct, but everything comes from the Earth, everything comes back to the Earth and it remembers everything.

Since you are aware that socio-technological artists don’t go “down into the catacombs”, who couldbe the possible messengers of the Good News in some perspective?

Maybe because there are only bones in the catacombs? But those bones carry a history (a truth). After all, don’t scientists read from these bones with DNA analysis? Socio-technological artists should be the first ones to understand that, that those bones still live on, as well as the context of the location. The fact that we don’t know what to do with this information is a different kind of problem. To me, today’s technology, as fascinating as it is, is still insufficient without understanding some ancient and unexplained technologies. I believe in synthesis and sublimation. The Good News implies the Truth that saves us from ourselves. Who dares to declare it today?

The Eskimos differentiate between hundred of terms for snow. The snow is whiteness. You paint an empty space in white. Are you aware of the emptiness?

I will never forget David Hockney’s statement. He said that we can actually never know how an empty space looks like. Once we observe something, that space is not empty anymore, but how can we know something about an empty space if we don’t observe it? It’s a paradox! And the emptiness we feel is a symptom of something else.

For me, your wax/soil cube is a body! A current state the spirit can’t work without. But what is that little corpus for you?

Exactly that - a corpus in the collective meaning of that word and the context in which it is situated in. The cube is a compressed and free space, that is, its reflection and in this case, it’s a sculpture. It could’ve been smaller or larger, it was a result of pure intuition, the result of the spirit that remembers a certain space, the body that was self-fertilized in the earth’s womb, but also an inversion of the space it was conceived in. It’s an ambiguous situation; maybe it is a spirit in the matter as you said yourself?

There is also that factor of beeswax as a connective tissue that becomes the earth’s ointment, symbolically and concretely. I find that inverse procedure of degrading the quality of the wax very interesting. I am aware that the quality of beeswax can be improved by cleaning and whitening, but I’m making it dirty with soil, beneath the soil, so that the soil can be a supplement to the beeswax in this case. By losing its quality, the beeswax actually participates in the creation. Organic beeswax is not here by accident, it was consciously chosen instead of paraffin.

Let’s finish this “Sacred Conversation”! Could you explain why would Dubuffet’s Metaphysician look more favorably on site-specific as an art form?

Your choice of the Dubuffet’s iconic scene that maybe sums up the whole situation is very interesting. And I say maybe. I will allow only the iconic understanding of your association. Once you eat in a faraway land, your land is not the same to you. I’m excited by the idea of point of no return. When we’re already mentioning other artists, this whole situation of Incubating can be placed in a dialogue with Walter de Mario and his work New York Earth Room.

He placed the soil into a gallery space and took from it in order to refer to it in a new context. In Incubare, the inverse procedure of getting the soil back is happening and with a spatial and contextual hindsight.

Remark: I’m not connecting your work to site-specific art, although somebody else may think I should.

You shouldn’t.

 

 

 

RADOVI / WORKS

IMG_7523.jpgIMG_7493.jpgIMG_5903.jpgIMG_5932.jpgIMG_7522.jpgIMG_5896.jpgIMG_5909.jpgIMG_5906.jpgIMG_5927.jpgIMG_5935.jpgIMG_5919.jpgIMG_5900.jpgIMG_5921.jpgIMG_5902.jpg

 

OTVORENJE IZLOŽBE / EXHIBITION OPENING

IMG_5999.jpgIMG_7517.jpgIMG_7540.jpgIMG_7518.jpgIMG_5967.jpgIMG_7510.jpgIMG_7505.jpgIMG_5983.jpgIMG_7533.jpgIMG_7498.jpgIMG_5998.jpgIMG_5963.jpgIMG_7529.jpgIMG_5977.jpgIMG_7536.jpgIMG_5970.jpgIMG_5936.jpgIMG_5988.jpgIMG_5969.jpgIMG_5947.jpg