POPUP 27

Zoran Pavelić, SÖ PA - kulturna akcija

2.7.2016.

Eurodom

 

U prostoru osječkoga Eurodoma umjetnik Zoran Pavelić održao je 2. srpnja 2016. „SÖ PA - kulturnu akciju“. Po intervjuu koji je povodom izložbe s umjetnikom vodila Kata Mijatović, Pavelić se predstavlja presjekom svoga umjetničkoga rada s naglaskom na povezanosti i isprepletenosti do sada ostvarenoga opusa. Kao i na velikoj izložbi održanoj u zagrebačkoj Galeriji Prsten 2015. godine, Pavelić će i ovdje inzistirati na „procesualnosti, umreženosti i povezanosti“ kao osnovnim obilježjima svojih radova. „SÖ PA - kulturna akcija“ bit će pred osječkom publikom izvedena premijerno, a uz nju će Pavelić puštati video rad nastao za vrijeme njegova boravka u Budimpešti. Autor o tom radu autor kaže sljedeće: „U Art Quartier Budapest na rezidencijalnom boravku postavljao sam instalaciju koja je sadržavala crtež čije sam dimenzije odredio po Galetinom broju 22. Crtež veličine 220cm x 220cm sadržavao je linije iscrtane olovkom u dužini od 175 km (što je bila dužina zida koji je u to vrijeme Mađarska gradila na granici sa Srbijom). Po završetku toga rada odlijepio sam pomoćne trake koje su ga označavale i krenuo čistiti ostatke grafita i smeća u prostoru širokom metlom. U trenutku sakupljanja smeća na podu se počeo pojavljivati kvadrat koji sam pri kraju formirao u približno iste dimenzije, 22cm x 22cm. Zatim sam kamerom snimio završna 22 poteza širokom metlom usmjerena prema jednom bridu kvadrata. Svemu tome prethodi i BUK 2007., kada sam Galeti ponudio jedan od 46 bedževa (povodom mog 46 rođendana) s ispisom Sretna umjetnost, a on je izabrao broj 22. To je Galetin broj. Video je dobio naziv 22ILG2015.“

 

Biografija:

Zoran Pavelić, rođen je 1961. u Osijeku

Od 1988. do 1991. godine, osnivač i član neformalne umjetničke grupe Močvara iz Baranje

1998. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, Zagreb

Član umjetničkog odbora u Baranjskoj umjetničkoj koloniji / BUK / 2004.- 2010.

Umjetnički direktor i član Umjetničke grupe PLEH / 2007.

Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik

Glavna namjera umjetničkog rada Zorana Pavelića je odmjeravanje socijalne i političke težine (ili lakoće) umjetnika, likovnih i umjetničkih institucija. Zainteresiran je za utjecaj i povezanost raznih medija, geopolitičkih i drugih čimbenika na položaj umjetnika i umjetnosti u društvu. Akcije, intervencije, performansi ili site specific rad u javnim prostorima najčešće propituju komunikaciju sa umjetničkim i kulturnim slojevima nasljeđa; istražuju o prirodi umjetničkih pojava / osoba / institucija, u okolnostima odnosa između velikih i malih centara, te centra i periferije.

 

Intervju vodila Kata Mijatović

Od rečenice do kulturne trake – o poveznicama svojih radova - Zoran Pavelić

 

Koje bi radove izdvojio u kontekstu naziva ovog intervjua koji najbolje ilustriraju sukcesivnu povezanost i intermedijalnost u tvom umjetničkom djelovanju?

Kao neke evidentne primjere izdvojio bih radove koji su većim dijelom prikazani na izložbi Promatranja održanoj u Galeriji Prsten 2015.,Politički govor je suprematizam, Oko umjetnosti, Glas Umjetnika, Kuća Umjetnika itd. Izložba je obuhvaćala izbor mojih radova nastalih unazad 20-tak godina, a u postavu koji je naglašavao procesualnost, umreženost povezanost, jasno je bilo vidljivo da su to i osnovna obilježja radova.*

Osim ovih radova izdvojio sam i jedan recentan (Kulturna traka 1999.-2016) koji nije prezentiran na izložbi, izveden je ove godine, a takođe ilustrira način na koji pristupam nekoj temi ili konceptu postupkom 'intervencije na intervenciju'.

Politički govor je supermatizam, jedan je od tvojih amblematskih radova – na koji se način prvotni koncept selio u naredne intervencije i radove referentno povezane s ovom site-specific instalacijom?

Rečenica 'Politički govor je suprematizam', aplicirana je 1999., na rotondu Meštrovićevog paviljona crnim slovima od stiropora. Iste godine umro je predsjednik Franjo Tuđman. Novinsku fotografiju s prikazom pogrebne povorke koja prolazi pokraj Meštrovićevog paviljona a na kojoj je vidljiva i rečenica Politički govor je suprematizam, uvećao sam i izložio na izložbi Home / Spirit (Galerija Miroslav Kraljević, 2000.). Za tu sam izložbu na fotografiji cenzurirao prednji dio natpisa POLITIČKI - računajući na memoriju posjetitelja koji su vidjeli rečenicu prije izložbe u GMK.

Na izložbi Promatranja, 2015., izložio sam navedenu uvećanu fotografiju, (Promatranja 2000.-2015.) apliciravši na istu crnu lopticu od stiropora s natpisom Oh PM računajući na memoriju koja sada uključuje (osim rečenice i fotografije), i vanjski transparent s velikim crnim krugom postavljen ispred ulaza u zgradu Doma hrvatskih likovnih umjetnika, kao dio rada izložbe Promatranja.

U postavu izložbe Promatranja nalazila se još i velika gimnastička lopta obojana u crno s natpisom Oh PM, koju su posjetitelji mogli pomjerati/šutati kroz prostor.

Lopta je asocirala na kružnost prostora i na neprestana povijesna kruženja vezana uz taj prostor. Natpis Oh PM odnosio se na povijest Galerije PM unutar Doma likovnih umjetnika ali je to ujedno i kratica za atelijer Pavelić Mijatović u kojem sam organizirao nekoliko izložbi.

U videu Kruženje oko rečenice, realiziranom za izložbu Promatranja 2015., rečenica Politički govor je suprematizam aplicirana je na obod minijaturne makete Meštrovićevog paviljona - plastične kutije za CD-e, postavljene na gramofon, koji prilikom vrtnje proizvodi 'zvuk' kruženja oko rečenice.

Na izložbi Promatranja,instalacija Oko umjetnosti, spajala je dvije tematske cjeline izložbe; Goodbye Artist i Kurator Privatkollektion. Kako je ovaj rad iz 2005.(budući je to bila ambijentalna instalacija realizirana upravo za prostor Galerije SC) 'premješten' u postav izložbe Promatranja, i koje su daljnje intervencije proizašle iz nekih elemenata tog rada?

Instalacija Oko umjetnosti prvotno je realizirana u Galeriji SC, 2005.

Kompletan ulazni prostor u galeriju bio je zatvoren ogledalom sa rupom promjera 4,5 cm, tako da se postav izložbe mogao vidjeti jedino pogledom kroz tu rupu. Ono što se vidjelo sredinom galerijskog prostora na podu protezala se bijela traka sačinjena od transparenata koji su se koristili za oglašivanje izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti - Zagreb (nazivi izložbi su izbrisani s transparenata, osim riječi FLUXUS), dok se pored trake nalazio bubanj na stalku.

Za potrebe izložbe Promatranja 2015.,na pregradu od knaufa u izložbenom prostoru Galerije Prsten postavljen je dio ogledala s rupom koji je ostao sačuvan kao artefakt sa izložbe u SC-u a u knaufu je na istom mjestu izbušena rupa istog promjera. Ovom je intervencijom ogledalo razdvajalo, i pogledom kroz rupu spajalo te dvije tematske cjeline. Ispod ogledala na podu, duž prostora bila je postavljena i bijela traka/transparent iz Oka umjetnosti.

Uz ovaj rad je vezana i Kulturna traka 1999. – 2016., prostorna intervencija realizirana u okviru manifestacije Mijene srca u organizaciji Muzeja prekinutih veza. Izvedena je u predvorju O.Š. Lauder Hugo Kon, bivšoj zgradi MSU-a, a uključivala je video Dugačko tijelo postavljen u predvorju i traku-transparent iz Oka umjetnosti, koji se iz predvorja zgrade protezao na ulicu.

Performans Dugačko tijelo izveden je bez publike i bez znanja osoblja MSU-a na obljetnicu rođenja Josepha Beuysa 2002. Hodajući natraške kroz izložbene prostore, odmotavao sam bijelu plastičnu rolu sačinjenu od transparenata koje je MSU koristio za oglašavanje izložbi, koristeći pri tom bijelu stražnju stranu role. Isti postupak ponavljao sam i u obrnutom smjeru otvarajući pri tom vratašca, na keramičkim pećima koje se nalaze u prostoru sa lijeve i desne strane. U njihovoj unutrašnjosti prethodno sam intervenirao s dva natpisa: Gorgona i Fluxus.

 

Kulturna traka 1999. – 2016., evocira memoriju zgrade, njenu prijašnju funkciju Muzeja suvremene umjetnosti kojom je prostor snažno obilježen. Bijela traka koja se u performansu

u MSU iz 2002., iščitavala kao dugačko tijelo povijesti suvremene umjetnosti, u kontekstu sadašnje namjene prostora postala je kulturna traka, traka koja povezuje bivšu i sadašnju funkciju prostora. Za potrebe ovog rada na transparentu sam iznova rekonstruirao nazive izbrisanih izložbi. Sada se na Kulturnoj traci ponovno mogu iščitavati nazivi izložbi: Akvizicije Tri reljefa Ivana Picelja, Bečki Akcionizam Zbirka Essl, Natječajni radovi Muzej Suvremene umjetnosti 1999., Šest vrela CHEN ZHEN, FLUXUS Donacija Francesco Conz, i Cinizam siromašnih 13.12.2001. – 20.1.2002., sa kojim traka završava.

Glas Umjetnika i Kuća Umjetnika iz 2003., povezani su prostorom kojim se bave i u kojem su nastali, Domom hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu – Meštrovićevim paviljonom. U oba rada jasno je izražena audio komponenta kao nositelj značenja.

Performans Glas Umjetnika izveden je 2003. na otvorenju izložbe Kuća Umjetnika /Dom hrvatskih likovnih umjetnika/u donjoj galeriji Meštrovićevog paviljona. U vrlo akustičnom kružnom prostoru stepao sam u početku sporo zatim sve brže oko male svjetiljke u sredini prostora proizvodeći rastuću jeku. Izvedba je naknadno snimljena i kao video. Iz performansa /videa Glas Umjetnika proizašla je rečenica-statement: 'Bitno je da se glas umjetnika čuje' – glas umjetnika kao jeka, kao potvrda prisustva umjetnika u 'Kući umjetnika'.

Video Kuća umjetnika, rad koji je bitno povezan s Glasom Umjetnika, sniman je 2003., u vrijeme rekonstrukcije Doma hrvatskih likovnih umjetnika. Dok su još trajali građevinski radovi, kružio sam kamerom kroz prostor Prstena, bilježeći pri tom zvukove u prostoru, svoje korake, glasove i buku radnika, zvuk violine koji je dopirao iz galerije Proširenih medija.

Kuća Umjetnika bilježila je želju za obnovom ovog prostora na simboličkoj razini, do koje nažalost nije došlo.

Knjiga umjetnika / Kultura, iz 2011., knjiga koja se sastoji od samih naslovnica, sažima u vidu 'foto-dokumentacije' mnoštvo radova i intervencija nastalih od 1990. do danas. Koja su njezina osnovna obilježja?

Rad je u biti objekt koji se sastoji se od aluminijske kutije u kojoj se nalazi 158 neukoričenih stranica. Nastala je kao rezultat projekta u tijeku,Knjiga umjetnika / Kultura i obuhvaća period od 1990-tih do danas. Sve su stranice u knjizi mišljene kao naslovnice - svaka stranica je naslovnica za jednu novu knjigu koja će nastati u budućnosti.

Na stranicama/naslovnicama nalaze se isprinti slika, crteža, razglednica, tekstova, riječi, signatura, kolaža, datuma, pisma, fotografija. Neka od obilježja i problemskih sadržaja kojima se knjiga bavi su preuzimanje i intervencija u rad drugog umjetnika, relacije sa radovima drugih umjetnika, sa umjetničkim institucijama i izložbenim prostorima, zatim zamjena umjetničkih identiteta, preobrazba kataloga u knjigu, knjige u objekt, preobrazba kopije u original.

Stranice knjige funkcioniraju i kao zasebni radovi a i sama knjiga zamišljena je tako da u jednom trenutku funkcionira i kao izložba. Stranice iz knjige bile su izložene u PM Studio., 2008., Atelijeri Žitnjak, i galeriji Prsten, Meštrovićev paviljon, HDLU., 2015.

Na kraju zanima me kako je nastao video sa prikazom čišćenja prostora, koji će se paralelno puštati kao projekcija tokom izvedbe SÖ PA kulturna akcija?

U Art Quartier Budapest na rezidencijalnom boravku postavljao sam instalaciju, koja je sadržavala crtež čije sam dimenzije odredio po Galetinom broju 22. Crtež veličine 220cm x 220cm sadržavao je linije iscrtane olovkom u dužini od 175km (što je bila dužina zida koji je u to vrijeme Mađarska gradila na granici sa Srbijom). Po završetku toga rada odlijepio sam pomoćne trake koje su ga označavale i krenuo čistiti ostatke grafita i smeća u prostoru širokom metlom. U trenutku sakupljanja smeća na podu se počeo pojavljivati kvadrat koji sam pri kraju formirao u približno iste dimenzije, 22cm x 22cm. Zatim sam kamerom snimio završna 22 poteza širokom metlom usmjerena prema jednom bridu kvadrata.

Svemu tome prethodi i BUK 2007., kada sam Galeti ponudio jedan od 46 bedževa (povodom mog 46 rođendana) s ispisom Sretna umjetnost, a on je izabrao broj 22. To je Galetin broj.   Video je dobio naziv 22ILG2015.

 

Ivan Ladislav Galeta,hrvatski multimedijalni umjetnik i filmski redatelj (9.05.1947 – 7.01. 2014.)

 

*'Nazvana Promatranja ova Pavelićeva izložba stoga je primarno auto-refleksivna; vraćanje u „traumatski“ prostor „kuće umjetnika“ bio je povod da se vlastiti rad od tog prvog datuma na isteku devedesetih promotri u formi koja nije kritička retrospektiva, ali koja nudi jednu priču o umjetniku i njegovom djelu. Promatranje se, dakako, odnosi i na umjetnost samu: ona je aktivno promatranje svijeta, i to upravo s otpadničkog mjesta – mjesta koje nalazeći se izvan sistema upravo na sistem znakovito upućuje'.

/Iz predgovora izložbe Ivana Mance/

 

 

POPUP27 / Zoran Pavelić / SÖ PA - cultural action

 

SÖ PA – the cultural action by the artist Zoran Pavelić took place on July 2nd 2016 in Osijek’s Eurodom. By the interview conducted by Kata Mijatović, Pavelić presented the artwork which emphasizes the connectivity and interlacement of his past work. Pavelić will insist on “the process, networking and connectivity” as the basic features of his work, like at the big exhibition held in Zagreb’s Prsten Gallery in 2015. SÖ PA – the cultural action will premiere in Osijek and along with it, Pavelić will present his video created during his stay in Budapest. About that artwork, the artist says, “At the residency, Art Quartier Budapest, I was setting up an installation that contained a drawing which dimensions were defined by Galeta’s number 22. The drawing, of 220cm x 220cm dimension, was comprised of pencil lines in the length of 175 km (which was the length of the wall that Hungary was building on the Serbian border at the time). After the completion of the work, I detached the auxiliary tape that marked it and I’ve started to clean the graffiti remains and garbage in the space with a wide broom. In the moment of collecting the garbage, a square started to appear on the floor and I formed it in similar dimensions, 22cm x 22cm. Then, I’ve recoded the final 22 strokes of the broom directed towards one edge of the square. All of that precedes BUK 2007, when I offered Galeta one of the 46 badges (because of my 46th birthday) that had Happy art written on them and he picked number 22. That’s Galeta’s number. The video was named 22IGL2015.”

 

Biography

Zoran Pavelić, born in 1961 in Osijek, Croatia

From 1988 to 1991, he's the founder and member of an informal art group Močvara /The Swamp/ from Baranja

In 1998, he graduated painting at the Academy of Fine Arts, Zagreb

Member of the Artistic board of the Baranja Art Colony /BUK/ 2004-2010

Art director and member of Artistic group PLEH /2007

Lives and works in Zagreb as an independent artist

The main intention of Zoran Pavelić's artwork is to gauge the social and political weight (or lightness) of an artist, art and art institutions. He is interested in the impact and correlation of various media, geo-political and other factors on the position of an artist and art in society. Actions, interventions, performances or site specific work in public spaces, most often question the communication with the artistic and cultural layers of heritage; they also inquire about the nature of artistic phenomena/personalities/institutions, in the circumstances of relations between the big and small centers, the center and the periphery.

 

Interview by Kata Mijatović

From a sentence to a cultural tape – about the links between his work – Zoran Pavelić

 

Which works would you single out, in the context of this interview title, that illustrate the successive connection and inter-media in your artwork?

As some evident examples, I would single out the works that are largely shown in the Observations exhibition held in Ring Gallery in 2015; Political Speech is Suprematism, The Eye of Art, The Artist’s Voice, The Artist’s House etc. The exhibition included a selection of my works created in the last 20 or so years, and in the display that emphasized the process, networking and connectivity, it was clearly visible those are the basic characteristics of the artworks. Apart from these artworks, I’ve singled out a recent one (Cultural Tape 1999-2016) that is not presented in the exhibition. It was created this year and it also illustrates the way I approach a subject or a concept with the process of ‘making an intervention on an intervention’.

Political Speech is Suprematism isone of your emblematic works. In what way did the original concept shift into next interventions and works that are connected to this site specific installation?

The sentence “Political speech is suprematism” was applied in 1999, at Meštrović pavilion, with black styrophoam letters. The same year, President Franjo Tuđman have died. I have enlarged and exhibited a newspaper photography that showed the funeral procession passing next to Meštrović Pavilion, with the sentence “Political speech is suprematism” on the Home/Spirit (Miroslav Kraljević Gallery, 2000) exhibition. For that exhibition, I have censored the word “Political” on the photo, counting on the memory of the visitors who have seen the sentence before the exhibition at the GMK. At the exhibition Observations, 2015, I exhibited the mentioned enlarged photograph (Observations 2000-2015), applying it on the same black styrophoam ball with a title “Oh PM”, counting on the memory that now includes (besides the sentence and the photograph), an exterior banner with a big black circle situated in front of the entrance to the House of Croatian Visual Artists as a part of the Observations exhibition.

In the Observations exhibition display, there was also a big gymnastic ball colored black, with the caption “Oh PM” which the audience could shift and kick around. The ball was associated to the roundness of the space and the constant historical circulations related to that space. The caption “Oh PM” referred to the history of PM Gallery inside the House of Visual Artists and it’s also an abbreviation for Pavelić Mijatović atelier where I organized a couple of exhibitions.

In the video Circling Around a Sentence, from the Observations 2015 exhibition, the sentence “Political speech is suprematism” was applied to the rim of the miniature model of the Meštrović Pavilion – a plastic CD box on a gramophone that, by spinning, makes the ‘sound’ of circling around the sentence.

At the Observations exhibition, The Eye of Art installation was connecting two exhibition themes; Goodbye Artist and Curator Private Collection. How was that artwork from 2005 (since it was an ambient installation for the space of the SC Gallery) ‘moved’ to the Observations exhibition and what interventions came through in some of the elements of that artwork?

The installation The Eye of Art was originally presented in the SC Gallery in 2005. The whole entrance space was closed with a mirror with a hole of 4.5 cm diameter, so that the exhibition could only be seen by looking through that hole. You could see a white line extending through the middle of the space, made from banners that were used for promoting exhibitions in the Museum of Contemporary Art, Zagreb (the exhibition titles were erased from the banners, except for the word FLUXUS) while a drum was situated next to the line.

For Observations 2015, a part of the mirror with a hole was placed on the partition in the Prsten Gallery and a hole was made in the same diameter in the partition. With that intervention, the mirror separated, and by looking through the hole, connected the two themes. Underneath the mirror on the floor, a white line/banner was placed from The Eye of Art.

 

Cultural Tape 1999 – 2016 is connected to this work. It’s an intervention in a space created during the manifestation Mijene Srca, organized by Muzej prekinutih Veza. It took place in the entrance hall of Laufer Hugo Kon elementary school, ex building of MSU, and it included a video entitled Long Body and the line/banner from The Eye of Art that stretched from the entrance to the street.

The performance Long body was performed without an audience and without knowledge of the MSU staff, on Joseph Beuys birth anniversary in 2002. While walking backwards through the exhibition space, I unraveled a white plastic roll made of banners MSU used for promoting the exhibitions, using the white side of the roll. I repeated the same procedure in the opposite way, opening the doors of ceramic furnaces on the left and the right side. Inside of the furnaces, I have already made an intervention with two inscriptions: Gorgona and Fluxus.

Cultural Tape 1999 – 2016 evokes the memory of the building - its previous function as a Museum of Contemporary Art. The white tape that, in MSU performance from 2002, represented a long body of art history, in the context of the space now, it became a cultural tape that connects the previous and current function of the space. For this work, I reconstructed the titles of erased exhibitions. Now, you can read the exhibition titles again: Akvizicije Tri reljefa Ivana Picelja, Bečki Akcionizam Zbirka Essl, Natječajni radovi Muzej Suvremene umjetnosti 1999, Šest vrela CHEN ZHEN, FLUXUS Donacija Francesco Conz, Cinizam siromašnih.

Artist’s Voice and Artist’s House from 2003 are connected with the space they were created in – House of Croatian Visual Artists at Trg žrtava fašizma, Zagreb – Meštrović Pavilion. The meaning in both works is clearly in the audio component.

The performance Artist’s Voice was performed in 2003, at the Artist’s House exhibition opening in the lower gallery of Meštrović Pavilion. In a very acoustic round space, I have stepped slowly at the beginning and then faster around a small lamp in the middle of the room, creating a growing echo. The performance was recorded as a video as well. From the performance/video Artist’s Voice, a sentence/statement came out: “It’s important that the artist’s voice is heard” – the artist’s voice as an echo, as a confirmation that the artist is present in the ‘artist’s house’.

The video Artist’s House, which was connected with the Artist’s Voice, was recorded in 2003 at the time of House of Croatian Visual Artists reconstruction. While the construction was still taking place, I circled around the Ring space with a camera, recording the sounds, my footsteps, voices and noise from the workers, violin sound that was coming from the Expanded Media Gallery. Artist’s House was a desire to regenerate this space on a symbolical level, but it never came to that.

The Artist’s book/Culture, from 2011, is a book that consists only of covers and it sums up a lot of artworks and interventions from 1990 to today. What are its basic characteristics?

It’s actually an object that consists of an aluminum box in which are 158 unbound pages. It originated as a result of the project Artist’s Book/Culture and it includes a period from 1990s to today. All pages were imagined as covers – every page is a cover for a new book that will be created in the future. On the pages/covers, there are prints, drawings, postcards, texts, words, signatures, collages, dates, letters and photographs. One of its characteristics is taking and doing interventions in other artist’s work, relations with the other artist’s work, with institutions and exhibition space and swapping art identities, transforming a catalogue into a book, book into an object, transforming a copy into an original. The book pages function as individual works and the book alone is imagined as an exhibition. The book pages were exhibited in the PM Studio in 2008, Žitnjak Atelier, Ring Gallery, Meštrović Pavilion, HDLU, 2015.

In the end, I’m interested how the video, which will be played as a projection during the SÖ PA Cultural Action,was created?

At the residency, Art Quartier Budapest, I was setting up an installation that contained a drawing which dimensions were defined by Galeta’s number 22. The drawing, of 220cm x 220cm dimension, was comprised of pencil lines in the length of 175 km (which was the length of the wall that Hungary was building on the Serbian border at the time). After the completion of the work, I detached the auxiliary tape that marked it and I’ve started to clean the graffiti remains and garbage in the space with a wide broom. In the moment of collecting the garbage, a square started to appear on the floor and I formed it in similar dimensions, 22cm x 22cm. Then, I’ve recoded the final 22 strokes of the broom directed towards one edge of the square. All of that precedes BUK 2007, when I offered Galeta one of the 46 badges (because of my 46th birthday) that had Happy Art written on them and he picked number 22. That’s Galeta’s number. The video was named 22IGL2015

 

Ivan Ladislav Galeta, Croatian multimedia artist and film director (5/9/1947 – 1/7/2014)

 

PERFORMANS

IMG_4855.jpgIMG_4878.jpgIMG_4907.jpgIMG_4901.jpgIMG_4870.jpgIMG_4854.jpgIMG_4868.jpgIMG_4876.jpgIMG_4939.jpgIMG_4909.jpgIMG_4858.jpgIMG_4884.jpgIMG_4898.jpgIMG_4887.jpgIMG_4863.jpg

 

OTVORENJE IZLOŽBE / EXHIBITION OPENING

IMG_4931.jpgIMG_4914.jpgIMG_4919.jpgUntitled_Panorama1.jpgIMG_4928.jpgIMG_4912.jpgIMG_4895.jpgIMG_4920.jpgIMG_4943.jpgIMG_4937.jpgIMG_4922.jpg